Tjedni raspored  

PONEDJELJAK, 18.6.:

  • Izlet krizmanika u EuropaPark
  • 19.00 sati - zbor mladih u Marienstr. 4

PETAK, 22.6.:

  • 18.30 sati - krunica Blažene Djevice Marije i sveta misa u crkvi St. Antonius
  • 19.30 sati - mješoviti zbor u Marienstr. 4

SUBOTA, 23.6.:

  • Biskupijski susret žena u Waiblingenu

NEDJELJA, 24.6.:
Rođenje sv. Ivana Krstitelja

  • 10.30 sati - Backnang, St. Johannes
  • 12.00 sati - Waiblingen, St. Antonius
   

Pogled unaprijed  

  • 23.6.2018.
    Biskupijski susret žena u Waiblingenu
  • 30.6.2018.
    Biskupijski susret ministranata u Geislingen (Steige)
  • 15.7.2018.
    Misa zahvalnica i ljetna proslava
  • 26.7.-7.9.2018.
    Ljetni praznici
  • 18.11.2018.
    Dan župe u Waiblingenu (Tavelićevo)
  • 1.12.2018.
    Nikolinje u Bürgerhaus Rommelshausen
  • 2.6.2019.
    Prva sveta pričest
   

Rođenje sv. Ivana Krstitelja

Misna čitanja: 
Iz 49, 1-6; Ps 139, 1-3.13-15; Dj 13, 22-26; Lk 1, 57-66.80
 
SVETE MISE:
  • 10.30 sati - Backnang, crkva St. Johannes
  • 12.00 sati - Waiblingen, crkva St. Antonius

Isusov preteča

Kad se začne i rodi dijete to je svaki put nešto veliko i vrijedno divljenja. Po sjajnim i čistim očima djeteta objavljuje nam se Bog. U svakom djetetu koje stupa u život to se ne događa tek  pri rođenju nego već kod začeća Bog kaže novo DA nama ljudima i daruje nam isto tako čovještvo novoga početka.

To na osobit način vrijedi za dijete čije rođenje slavimo danas: to je mali Ivan koji će kasnije dobiti nadimak Krstitelj jer on nastupa opunomoćeno i u  znak obraćenja prema Bogu dijeli krštenje pokore.

Ivanovi roditelji svećenik Zaharija i njegova žena Elizabeta nisu mogli iz naravnih razloga imati djece. Ta neplodnost osjećala se generalno u Starom zavjetu kao nesreća i od  mnogih je bila shvaćena  kao Božja kazna.  Međutim par je već bio u visokoj starosti i oni su se  pomirili sa sudbinom da neće imati djece. Svećeniku Zahariji ukazao se anđeo i objavio mu da će njegova žena  Elizabeta dobiti dijete. Njegovo ime treba biti Ivan.

O djetetu će biti prorečeno nešto veliko: Ivan će ići pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan (usp. Lk 1,17 Na poseban način updaju nam u oči riječi: "Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe" (Lk 1,15c). To je jedinstveno i nečuveno! Već nerođeni Ivan primit će Duha Svetoga. Bog već u majčinoj utrobi djeluje u svome spasenju i otkupljenju ovoga djeteta.

Ali kako se je  to posvećenje dogodilo prije? Lukino nam evanđelje daje izvještaj: Djevica Marija koja je sama začela dijete, naime Isusa, posjetila je svoju rodicu Elizabetu, ženu Zaharijinu.  Ujedno s majkama susreću se i djeca! Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. Ivan se raduje blizini Mesije Isusa i njegove majke Marije. U tom jedinstvenom času djeluje Bog u čudu posvećenja još nerođenog djeteta Ivana.  Milost Krista Otkupitelja, struji posredstvom Isusove majke Marije i Ivanove majke Elizabete nad malim Ivanom.

Ivan je dijete milosti i kasnije će opunomoćen nastupiti kao prorok Svevišnjega, da pripravi put Gospodinu. On će ljude voditi k Isusu Kristu, Jaganjcu Božjem koji oduzima grijehe svijeta.

Ivan Krstitelj čije rođenje slavimo danas, predstavljen je u Novom zavjetu kao asket u odijelu od devine dlake, kao prorok snažne riječi i propovjednik suda, kao krstitelj Sina Božjega i suca posljednjih vremena, kao odlučujući opominjalac. Njemu nije stalo do kraljevskoga prijestolja nego do nečega višega.

"Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego da posvjedoči za Svjetlo" (Iv 1,6-8). Uloge su ovdje na početku Ivanova evanđelja sasvim jasno podijeljene. Ivan je svjedok. On ne naviješta samoga sebe. On upućuje na jednoga drugog, na Krista: On je svjetlo svijeta. Ivan je sasvim u službi Svevišnjega, on je u službi Svjetla po kojemu i sam biva osvijetljen. Njegovo svjedočanstvo nije samom sebi svrha, nego se događa, "da svi po njemu dođu do vjere" i po njemu susretnu jedinoga i pravoga Mesiju.

"To je onaj koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene" (Iv 1,15). "Onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi" (Mt 3,11). Te riječi Krstiteljeve svjedočanstvo su istinske poniznosti i samospoznaje. On sebe čini malenim, da bi Isusa učinio velikim. Sve je usmjereno na njega, na Isusa, na njegov dolazak, na njegovu prisutnost. Ivan ostaje vrlo nježan usprkos svoje snažne i sigurno izgovorene karizmatične osobnosti, potpuno transparentan za Krista. U službi je Kristovoj iako je bio poznat po svojoj privlačnoj snazi i uspjehu jer su mnogi dolazili k njemu da ih on krsti.

Ivan pokazuje kako prava poniznost pretpostavlja hrabrost, biti pred Bogom malen i prihvatiti vlastite granice. Takva poniznost ima malo posla s podmuklošću, a više s istinitošću. Ona je prava veličina koja daje da Bog bude Bog i koja zahvalno prihvaća vlastito dostojanstvo.

Bog sa svakim čovjekom namjerava nešto osobito. Mi smo izabrani u Božji plan ljubavi još prije nego smo stupili u život. Bog je od vječnosti mislio na nas i želio nas.  To vrijedi također za djecu koja možda nisu iskusila dobro prihvaćanje u ovome svijetu. Iako čovjek nije prihvaćen od drugih i nije ljubljen Bog je na strani svakoga čovjeka koji je po začeću na naravan način stupio u život. Da, Gospodin Bog isto tako ljubi i one  ljude  koji su  po umjetnoj oplodnji izvan majčinog tijela primili  život. Trebalo bi svakom čovjeku zaželjeti da bude začet i rođen kao plod čina bračne ljubavi. Biskupi Austrije u jednoj svojoj poslanici su napisali: "Djeca su blagoslov i velika sreća za roditelje ako se ispunja njihova želja za vlastitom djecom. To je razumljivija i teža bol, ako izostane dječji blagoslov kojemu su se nadali. Zabrinjavajući su stoga znakovi za generalno rastuću neplodnost. Sve više parova imaju poteškoća naravnim putom dobiti djecu.

Biskupi izjavljuju svoju duboku povezanost s njima i apeliraju na znanost i politiku da pred tim  razvojem  ne zatvaraju oči nego da ozbiljno ispituju uzroke toga stanja. Razumljiva je i vrijedna želja za vlastitom djecom, ali ta želja ne smije voditi k tome da bude svako sredstvo primijenjeno da bi se postigao cilj. Kada se radi o životu čovjeka traže se najviše pravne i  etičke mjere koje proizlaze iz jedinstvenosti osobe i dostojanstva čovjeka. Odatle Crkva iscrpno razglaba pitanje umjetne oplodnje i odbija etički nedopušenu metodu oplodnje  in-vitro. Svako dijete svejedno kako bude začeto, slika je Božja i beskonačno je ljubljeno.  Da bi dostojanstvo čovjeka potpuno bilo pravedno, Crkva pridaje veliku vrijednost začeću kako bi se zaštitila ljubav i poštovanje pred životom.

fra Jozo Župić, OFM

   

Župni list  

   

Kutak za dušu  

Zahvali mu za sve

Zahvali Bogu što je htio da postojiš.
Zahvali mu za sve što te je dovelo
do ovog trenutka.
Zahvali za roditelje, prijatelje,
rođake, profesore, liječnike, suradnike.
Zahvali mu za sve ono lijepo
što si susreo, vidio, doživio, dobio.
Zahvali mu za sve osjećaje koje ovaj trenutak imaš!

Sad mu zahvali i za negativne doživljaje,
negativna životna iskustva.
Zahvali za gubitke, za neuspjehe,
za bolesti, za poneku tragediju.
Zahvali mu za grijehe u koje si upao,
jer su i oni dio Božjeg plana za tebe
i pokazuju ti koliko je Božje milosrđe.
Zahvali onda i svim ljudima
koji su ti dobro učinili.
Istodobno pokušaj oprostiti onima
koji su ti zlo nanijeli.

Zahvali Bogu i za njih. Zahvali za kraj školske godine.
Izgovaraj hvalu u dubini svoga bića,
tako da zahvaljivanje postane
sav tvoj život!

   

   

Posjetitelji  

Danas 38

Jučer 52

Tjedan 225

Mjesec 1230

Ukupno 41686

   
© Hrvatske katoličke zajednice sv. Nikola Tavelić - Waiblingen i sv. Ante Padovanski - Backnang